Proverbs 5

1Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti 2da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.

3Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja, 4ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač.

5Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje. 6Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive.

7Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta. 8Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće,

9da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; 10da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću;

11da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti 12i da ne kažeš: “Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor!

13I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu. 14I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!”

15Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca. 16Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama? 17Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te.

18Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: 19neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!

20TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra? 21Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze.

22Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha. Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.

23